
Zdravi porodični odnosi nisu pitanje srećnih okolnosti. Oni se ne pronalaze, već se grade i stvaraju.
Imamo porodice koje naizgled žive u sjajnim uslovima, pa su iza vrata svoga doma nestabilne i vrlo
nesrećne, a imamo i one koje oskudno žive, a da u njihovom domu vlada harmonija, mir i stabilnost.
U ovom tekstu, navešću vam 10 načina kako možete već sada odlučiti da svesno poradite na
poboljšanju porodičnih odnosa. Slažem se da je i za ljubav i za svađu potrebno dvoje i da ne znate
hoće li vaši ukućani želeti da učestvuju, ali hajde, za početak, da mi budemo ta svetla tačka koja će
pokrenuti pozitivne promene i svoje ukućane uvesti u mir, umesto oni nas u svoj nemir.
1.Naučimo da pravilno slušamo jedni druge.
Imamo jedna usta da govorimo, a dva uha da slušamo. Razlika između toga da nekome samo
dozvolimo da govori ili da ga stvarno slušamo je u tome što u prvom slučaju vrlo često i ne slušamo
šta nam neko priča, već smišljamo šta ćemo da odgovorimo. Potrudimo se da, kada neko govori,
čujemo koja njegova potreba stoji iza tih reči i uz ljubav, kada završi, nastavimo komunikaciju.
2.Negujmo otvorenu komunikaciju.
Porodica treba da nam bude sigurna luka i da se u njoj osećamo bezbedno da izrazimo sve svoje
emocije, misli i potrebe. Svaka emocija je dobrodošla, ali nije dobar svaki način ispoljavanja tih
emocija. Naučimo kako da otvoreno razgovaramo, bez straha da ćemo biti osuđeni, odbačeni ili
napušteni zbog toga. Jasno izgovarajmo šta nam je važno.
3.Naučimo jasno da izgovaramo šta želimo i šta nam je važno.
„Podrazumeva se“ je okončalo više brakova i veza sa potencijalom, nego što je to učinio bilo koji
drugi problem. Bliskost je osnova za zdrave povezanosti i da bismo mogli da je ostvarimo potrebno je
da se povezujemo na nivou onoga što nam je važno. S obzirom na to da se svako od nas iz dana u
dan menja, jasno je da svakoga dana učimo i nešto novo o sebi. Zašto onda ne bismo i svojim
voljenima jasno izgovarali šta ne želimo i šta umesto toga tačno želimo. Ne, oni NISU dužni to da
znaju, naš je zadatak da im to kažemo, a njihovo je da li će to da poštuju ili neće. I povedimo računa
o konkretnim izrazima kao što su: potrebno mi je VIŠE pažnje; PONEKAD možeš da mi ubereš cvet;
važno mi je da imamo REDOVNO odnose… Ove reči nisu jasne i za svakoga mogu značiti nešto drugo.
S toga, povedimo računa o tome da budu što preciznije.
4.Nije dovoljno da volimo nekoga, potrebno je da taj neko oseti da je voljen.
Najveći broj konflikta i gubitka bliskosti unutar porodice nastaje zbog toga što naši voljeni kroz naše
izražavanje ne osete da su voljeni. U redu je da smo različiti i da svako ima svoj način pokazivanja
emocija. Neko to radi kroz zagrljaj, drugi kroz priznanje, treći će da nam oko nečega pomogne,
četvrti da nam pokloni nešto, a peti će se potruditi da provede kvalitetno vreme sa nama. Sve su ovo
divni načini, ali potrudimo se da saznamo kome je šta svojstveno i najmilije i onda tim jezikom ljubavi
govorimo.
5.Kvalitet ispred kvantiteta.
Mnogi roditelji na sesije dolaze uznemireni jer ne mogu provoditi sa svojom porodicom onoliko
vremena koliko bi želeli. Zato im uvek kažem da je način na koji ćemo provesti vreme sa decom,
partnerom ili roditeljima mnogo važniji od broja sati. Fokusirajmo se na sada i ovde. Budimo prisutni
i povežimo se sa voljenima.
U narednom blogu pročitajte i ostalih pet ideja, a do tada izaberite barem jednu od gorenavedenih i
već SADA odlučite da je primenite. Ne očekujte instant promenu, već uživajte u procesu.